Šta kada nas PODSVESNI SABOTERI koče u životu i KAKO DA IH OTKLONIMO?

pexels-photo-208147 (1).png“Hvala vam što ste me oslobodili straha od otkaza!”; “Htela sam da vam se zahvalim na uvidima koliko sam sebe sabotirala nerealnim očekivanjima…”; “Mnogo mi je lakše posle emotivnog detoksa, potpuno drugačije doživljavam moj odnos sa detetom…”; “Samo da vam javim da ovaj detoks stvarno radi! Bez problema sam putovala avionom…”; “Celo prepodne plačem od sreće, jer shvatam da se više ne bojim svega čega do sada jesam…”

Ovo je samo deo komentara koji mi stignu od klijenata posle individualnog rada metodom “Emotivni detoks”.

Ljudi često misle da za neke njihove probleme ne postoje rešenja i dugo se vrte u krug, ostaju “zaglavljeni” u nekim emotivnim stanjima, muče se, pokušavaju da racionalnim razmišljanjem reše probleme koji su zapravo skriveni u podsvesti, ali ne uspevaju. To je zato što je naš racio zadužen za logiku, a naša podsvest ne funkcioniše po principima logike.

Upravo time se i bavim u Emotivnom detoksu – otkrivanjem unutrašnjih sabotera i blokada i njihovim eliminisanjem. Ovaj program sam kreirala na osnovu brojih koučing edukacija i iskustava tokom grupnog i individualnog rada, gde sam uočila specifične obrasce između ponašanja ljudi i onog što nose u sebi, tačnije u podsvesti.

Iz iskustva u radu sa ljudima na njihovim problemima znam da rešenja postoje, i zato ću u ovom tekstu predstaviti program “Emotivni detoks” kroz primere/situacije zbog kojih mi se ljudi najčešće javljaju i žele da uđu u proces promene.

Ima ih naravno mnogo više, ali verujem da se i na osnovu ovih može dobiti jasna slika na čemu sve može da se radi ovom metodom 🙂

“Dok na Emotivnom detoksu nisam “otkrila” da sam ja ta koja ima problem kada moje dete neće da uči, sprema se za školu, vodi računa o stvarima… mislila sam da je bezobrazno i da sam negde ozbiljno pogrešila u vaspitanju.

A onda sam kroz rad shvatila da je, sve ono što su meni moji roditelji govorili u vezi sa mojim učenjem, kod mene stvorilo odbojnost, negativne emocije i još gora uverenja, koja sam bukvalno telesno osećala svaki put kada bi mi se sin suprotstavio ili “ignorisao” moje zahteve.

Kada sam se ovoga oslobodila nisam više osećala tu unutrašnju napetost koju sam pre toga bukvalno “zračila” prema detetu i ono se “borilo” sa tom mojom negativnom energijom svim silama – otporom. Sada je naš odnos potpuno drugačiji, opušteniji, on je preuzeo svoje obaveze i odgovornost, tako da više ne moram ni da mu govorim šta da radi.”

KOJI ZNACI 100% GOVORE DA RODITELJ IMA EMOTIVNE BLOKADE, PROČITAJTE OVDE.

„Celog života se osećam nesigurno, mada znam da treba da bude baš suprotno. Završila sam fakultet sa visokim prosekom, zaposlila sam se, ali stalno imam osećaj da ne vredim dovoljno, tačnije da drugi vrede više od mene. Zbog toga sam prilično povučena, ljudi za mene misle da nisam druželjubiva, i često se osećam usamljeno. Ne znam kako da to promenim, kada znam da mogu više, a nešto mi iznutra ne da…“

„Smatram sebe posvećenim i odgovornim roditeljem, trudim se da proširujem znanja, da provodim kvalitetno vreme sa detetom.  Ali, kada moje dete neće da jede, meni kao da nešto klikne i  u trenutku sve zaboravim i počnem da vičem na njega.  Posle se osećam loše, grize me savest. Što je najgore, čak i kada sam svesna da ću da vičem i znam da grešim, ja ne uspevam da se zaustavim, kao da to nisam ja u tim trenucima…“ (Zašto imamo ovakve reakcije detaljno sam opisala OVDE)

“Nikada nisam imala problem sa javnim nastupima, posao mi je takav da skoro svakodnevno pričam pred grupama ljudi. Međutim, nešto se promenilo, kao da sam izgubila sigurnost… Pred sastanak osetim tenziju, nelagodu i kao da me nešto blokira, ne mogu da pričam. Još kada svi počnu da me gledaju i čekaju da progovorim, bude mi samo gore. Ne znam šta da radim, bojim se da ću dobiti otkaz…“

“Imam burne reakcije prema roditeljima, a nisam tinejdžer, imam 40 godina. Sve im zameram, i kako su vaspitali mene i brata i koliko su bili zahtevni prema meni kada sam bio dete. Stalno se svađamo, ali ništa ne rešavamo. Vidim da su povređeni, a i ja sam…”

“Ostala su mi još tri ispita, ali nemam ni snage ni motivacije da izguram do kraja. Kao da mi je sve izgubilo smisao.”

„Veoma sam sposoban, svestan sam svojih kvaliteta i potencijala, ali često upadam u stres jer radim sto stvari u isto vreme. Imam mnogo interesovanja, ali mi dan proleti, a ja imam osećaj kao da ništa nisam uradio. Stalno započinjem nešto, pa pređem na drugo i na kraju zaboravim šta sam uopšte i hteo da radim. Kada sebi napravim jasan plan uspem da budem efikasan, ali mi je teško da se držim rasporeda jer imam osećaj da me to ograničava. Nisam zadovoljan svojim postignućima jer su minimalna u odnosu na ono što mogu…“

AKO SE PREPOZNAJETE U OVIM ILI SLIČNIM PRIMERIMA, OSEĆATE DA TO NARUŠAVA VAŠ ODNOS SA DETETOM, RODITELJIMA, PARTNEROM, KOLEGAMA… I ŽELITE DA SE TOGA OSLOBODITE – ZAKAŽITE INDIVIDUALNI RAD METODOM „EMOTIVNI DETOKS“.

CILJ OVOG PROGRAMA JE DA SMANJI INTENZITET EMOTIVNE BLOKADE ILI JE U POTPUNOSTI ELIMINIŠE. NA TAJ NAČIN OSOBA DOBIJA ŠANSU DA POTPUNO DRUGAČIJE DOŽIVI NEKU SITUACIJU I DA ADEKVATNIJE ODREAGUJE. 

EMOTIVNI DETOKS SE RADI U LIČNOM SUSRETU (BEOGRAD I NOVI SAD) I ONLINE. INFORMACIJE I ZAKAZIVANJE TERMINA NA DRAGANA.FAMILYCOACH@GMAIL.COM. VAŽNA NAPOMENA: UKOLIKO VAM U ROKU OD 48 SATI NE STIGNE MEJL OD MENE, PROVERITE DA LI STE GA POSLALI NA DOBRU ADRESU I PROVERITE VAŠE SPAM SANDUČE. 

„U poslednje vreme na poslu često ulazim u konflikt sa kolegama jer reagujem na sve i svašta. U sekundi me izbaci nešto iz ravnoteže i ne mogu da prestanem sa kritikovanjem i komentarima. Ja imam visoka očekivanja od sebe pa samim tim i od drugih, ali problem je što ljudi oko mene rade prosečno, dok se ja napinjem iz sve snage da sve bude kako treba. Što je najgore, nisam u poziciji da zahtevam da rade više, jer nisam ni šef ni menadžer. A ni oni ne rade dobro. Kako da se kontrolišem?“

„Imam osećaj da ne umem da nađem pravu osobu za partnera. U početku sve bude super, ali vrlo brzo ja uvidim da to nije to. Moji roditelji i njihova ljubav i brak su mi ideal kakav želim za sebe, ali sve više mi se čini da to neću dostići. Čim vidim da moj dečko radi nešto što moj tata nikada ne bi uradio, ja prekidam vezu, jer znam da on nije za mene… Imam već  35 godina i hvata me panika…“

„Iako sam visoko obrazovana i imam veliko iskustvo u poslu, moj problem je što ne umem da se izborim za sebe, tj. za svoju platu. Priča o novcu mi stvara strašan osećaj u stomaku, kao da pričam o nečem zabranjenom i  lošem. Kada se potegne razgovor na tu temu ja želim da ga što pre završim, i to uvek bude na moju štetu jer ne pregovaram iako znam da imam prostora za to i da vredim mnogo više…“ O negativnim uverenjima u vezi NOVCA pisala sam OVDE.

EMOTIVNE BLOKADE I NEGATIVNA UVERENJA MOGU DA NASTANU I IZ DOBRE NAMERE. O TOME SAM PISALA OVDE.

„Moj problem je što ne umem da donesem odluku kada se od mene to očekuje. Kao da se parališem, kao da mi se mozak u tom trenutku isključi. Drugi to urade lako, jednostavno preseku, ali ja ne mogu jer se plašim da šta god da odlučim neće biti dobro…“

„Kada treba da idem negde gde nikada nisam bila ili kada treba da radim nešto novo bilo na poslu bilo privatno, hvata me strah i panika. Osetim lupanje srca i to me još više uplaši, kao da ću se onesvestiti. To me mnogo opterećuje i vidim da mi je kako vreme prolazi sve gore i gore. Ranije sam uspevala da se priberem, sada više ne. Najavljen mi je službeni put i to u drugu zemlju, užasavam se pomisli da putujem sama i to avionom! Nemam više izgovora pred kolegama da stalno izlazim na vazduh da se nadišem, već me čudno gledaju…“

U pozadini svih ovih priča nalaze se emocije koje su „sakrivene“ dublje u podsvesti, dakle nismo ih svesni niti možemo da ih povežemo sa našim problemom (strah, stid, tuga, bes, krivica…) i podsvesna ograničavajuća uverenja.

Negativne emocije nam stvaraju loš osećaj u telu, bukvalno ih osećamo fizički u nekom delu tela, a negativna uverenja su zapravo ono što smo mi „poverovali“ o sebi, na osnovu poruka koje smo dobijali u detinjstvu ili nekom drugom periodu života od osoba koje su nam tada bile važne (ili još uvek jesu).

Kada se ove negativne emocije i uverenja udruže, zajedno izazivaju određena stanja (anksioznost, unutrašnju tenziju, nemir, nezadovoljstvo, paniku…), zbog kojih se osećamo loše, neraspoloženo, kao da to nismo mi, kao da nemamo kontrolu nad našim životom, opterećujemo se raznim mislima koje samo pojačavaju to naše stanje, nemamo samopouzdanje… Što više vremena osoba provede u ovom stanju, to više postaje sklona da poveruje da je ona takva kao osoba. Ono što ja klijentima često naglašavam je – mi nismo naše trenutno stanje!

Emotivni detoks vrlo precizno otkriva pravi uzrok problema (kojeg ljudi često uopšte nisu svesni niti bi pomislili da to može da bude razlog za neka dugogodišnja stanja) i uspešno ga eliminiše. Spektar tema je širok – od poslovnih, ljubavnih, teme u vezi sa novcem, teme iz detinjstva, odnos sa roditeljima, odnos sa decom, sa prijateljima, smanjenje i eliminisanje stresa…

Pored otklanjanja negativnih stanja, Emotivni detoks se koristi i za jačanje ličnih potencijala i pozitivne slike o sebi.

Sesije se rade individualno, držim ih u Beogradu i u Novom Sadu. Preporučeni minimum su tri sesije za početak procesa promene na željenoj temi.

ZA KOGA EMOTIVNI DETOKS NIJE?

Iako je veoma efikasan, Emotivni detoks nije „čarobni štapić“ koji će „odneti“ sve probleme, pa samim tim nije za osobe koje očekuju gotova rešenja od kouča, ne žele da se aktivno uključe u proces i preduzimaju dogovorene akcione korake. Emotivni detoks je prevashodno namenjen osobama koje žele promenu, lični rast i razvoj i žele da se aktivno bave sobom, preuzimaju odgovornost za sebe, preduzimaju akcione korake, sarađuju sa koučem oko strategija za željene promene i primenjuju predložene tehnike.

OVDE MOŽETE PROČITATI JOŠ ISKUSTAVA KLIJENATA KOJI SU PROŠLI KROZ INDIVIDUALNI RAD I EMOTIVNI DETOKS

Dragana Aleksić, family coach

Kako da povratak na POSAO POSLE PORODILJSKOG bude lakši (5 važnih koraka)

baby-2255473_1920 (1).pngPovratak na posao nakon pauze zbog trudnoće i porođaja, za neke žene može da bude veoma stresan.

Pored promena kroz koje žena prolazi (emotivnih, mentalnih, fizičkih), u velikoj meri menjaju se prioriteti, a nekada i samo poslovno okruženje i zahtevi.

Sve ovo može da utiče da se žena po povratku oseća nesigurno, a često se menja i njen subjektivni doživljaj spremnosti da se posveti novim poslovnim izazovima. 

Emotivni spektar kroz koji mame prolaze se razlikuje od osobe do osobe. Neke žene se rado vraćaju na posao ne dovodeći u pitanje tu odluku, lako organizuju vreme i obaveze, jednostavno njima ovaj period ne predstavlja izazov, već potpuno prirodni sled događaja.

Sa druge strane, ima žena kojima su se rođenjem deteta/dece, prioriteti toliko promenili, ili su doživele emotivnu transformaciju  u velikoj meri, da im sama pomisao na posao, tačnije na ostavljanje deteta zbog posla, stvara nelagodu, tenziju, stres. Za ove žene će dodatni teret biti i osećaj krivice, griže savesti, pa i bespomoćnosti što „ostavljaju“ dete.

Tako ulaze u stanje opšteg nezadovoljstva koje može da rezultira i kompletnom promenom slike o sebi kao zaposlene osobe (ili majke) i gubitkom samopouzdanja.

Ukoliko je povratak neophodan zbog porodične i finansijske situacije, jasno je da će i pritisak biti veći. Takođe, dešava se i da se žena vrati na posao bez opterećenja, ali da se situacija promeni kada se suoči sa organizacijom vremena i promenom ponašanja deteta zbog razdvajanja.

NEGATIVNE EMOCIJE I UVERENJA PREDSTAVLJAJU PREPREKU U RAZNIM ŽIVOTNIM SITUACIJAMA, PA I KADA JE POVRATAK NA POSAO U PITANJU.  POSEBNIM KOUČING PROGRAMOM – EMOTIVNI DETOKS – BLOKADE SE OTKRIVAJU I ELIMINIŠU. CILJ OVOG PRISTUPA JE DA SE OTKRIJE ŠTA JE U POZADINI NEKE SITUACIJE (NEGATIVNO UVERENJE, PREVELIKA OČEKIVANJA, ISKUSTVO IZ DETINJSTVA…) I DA SE LAKŠE DOĐE DO REŠENJA I PROMENE. VIŠE O EMOTIVNOM DETOKSU PROČITAJTE OVDE.

Pored ovih emotivnih izazova, tu je i organizacija čuvanja deteta, kao i organizacija vremena i obaveza van posla. Ovo je zaista preveliki teret za jednu osobu i žena se može osetiti kao da je sama na svetu.

OK, sve je ovo manje-više poznato i jasno u teoriji. Hajde da vidimo kako da povratak na posao bude lakši.

1. POČNITE SA PRIPREMOM NA VREME

Dva, tri meseca pred povratak na posao (a sasvim je OK i ranije ukoliko imate veoma izražen osećaj nelagode, tenzije, straha…), pozabavite se sobom, u smislu preispitivanja KAKO se osećate kada pomislite na povratak. Šta osećate i gde u telu (da li se javlja neka fizička senzacija)? Koja emocija je najdominantnija? Koje misli vam prolaze kroz glavu?

Ako je subjektivni osećaj nelagode na skali od 1 do 10 veći od 5 (1 – jedva da nešto osećam, 5 – uf pomisao na posao mi je bas stres, 10 – ne mogu da podnesem koliko je jako), bilo bi korisno da potražite podršku kouča, psihologa, terapeuta… Ukoliko se ovaj negativni osećaj pojačava kada neko vaše dileme i stanje nelagode komentariše – “Ma, daj preteruješ! Opusti se. Nije to ništa. Ih, tolike žene rade, pa ne prave dramu!”, i slično, to je znak da definitivno treba da prođete neku vrstu pripreme koja će vam pomoći da ojačate samopouzdanje i vratite se u balans.

Uvek verujte svom osećaju i ne zanemarujte ga, koliko god vas drugi uveravali u suprotno. On vas nikada ne vara.

MOJI POSEBNO KREIRANI KOUČING PROGRAMI – BACK TO OFFICE I EMOTIVNI DETOKS – POMAŽU U PREVAZILAŽENJU OVIH STANJA I JAČANJU UNUTRAŠNJIH SNAGA. MOGU SE RADITI ODVOJENO, ILI U KOMBINACIJI. VIŠE O BACK TO OFFICE PROČITAJTE OVDE, A O EMOTIVNOM DETOKSU OVDE.

Drugi deo pripreme se odnosi na onaj praktični deo – traženje odgovarajuće osobe koja će čuvati dete dok ste na poslu, ukoliko ne ide u vrtić.

Ako dete kreće u vrtić baš kad se i vi vraćate na posao, bilo bi dobro da se unapred pripremite na sve ono što možete očekivati u periodu adaptacije. (informacije o video predavanju na temu adaptacije na jaslice i vrtić i kako da dobijete pristup da ga gledate možete pročitati OVDE).

Ako tražite bebi siterku, na ovom linku je FB live uključenje na tu temu – Šta je važno da imaš na umu ako dete čuva dadilja?

2. NE MORATE SVE SAMI 

Pod teretom emocija, uverenja i obaveza, često se ne vidi šuma od drveta. Prvo, važno je da žena zna da nije sama.

Tu je vaš partner i preporuka je da otvoreno razgovarate, bar nekoliko nedelja pre povratka na posao, o raspodeli obaveza, novoj organizaciji, a pre svega kako se osećate. Bilo bi korisno, ako postoji mogućnost, da se uključe i bake, deke, možda još neki član porodice koji može da olakša ovaj prelazni period.

Najnepovoljniji scenario je da mislite da morate sve sami – i da (u)radite i da rešite.

ZLATNO PRAVILO DOBRIH ODNOSA I KONSTRUKTIVNE KOMUNIKACIJE JE – UVEK PITAJTE I TRAŽITE POMOĆ I PODRŠKU. DAKLE, NE ČEKAJTE DA PARTNER SAM UVIDI, PRETPOSTAVI ILI DONESE ZAKLJUČAK DA VAM TREBA POMOĆ, JER SE TO (UGLAVNOM) NEĆE DESITI. NE ZATO ŠTO ON TO NE ŽELI, NEGO ZATO ŠTO VI SVOJIM PONAŠANJEM „ŠALJETE PORUKU“ DA STE OK SA SITUACIJOM, DA SVE IMATE POD KONTROLOM I DA MOŽETE SVE SAMI! POVRATAK NA POSAO JE VELIKA PROMENA KAKO ZA VAS TAKO I ZA CELU PORODICU I DOBRO JE DA SVI ČLANOVI BUDU UKLJUČENI.

3. BUDITE UPOZNATI SA RAZVOJNIM FAZAMA DETETA

Razdvajanje mame od deteta i deteta od mame dodatno mogu da otežavaju razvojne faze kroz koje dete prirodno prolazi. One su normalne i očekivane – strah od odvajanja, strah od nepoznatih osoba, faza burnog ispoljavanja besa, faza negacije…

Takođe i trenutne životne okolnosti “dolivaju ulje na vatru” – selidba, polazak u jaslice ili vrtić, angažovanje bebi siterke, promena dnevne dinamike…

U ovim fazama i situacijama, reakcije deteta mamama teško padaju, jer su često burne, praćene plakanjem, detetovim otporom, odbijanjem saradnje… Tada se mama oseća bespomoćno, nesigurno, doživljava lično detetovu reakciju, što samo pojačava osećaj krivice.

OD VELIKE POMOĆI JE DA BUDETE UPOZNATI SA RAZVOJNIM FAZAMA DETETA, KAO I DA ZNATE ŠTA I KAD MOŽE DA OČEKUJETE, DA NE BISTE SVAKU PROMENU DETETOVOG PONAŠANJA DOŽIVLJAVALI LIČNO I KAO REAKCIJU NA VAŠ ODLAZAK NA POSAO.

Kada roditelji znaju šta mogu da očekuju tokom ovih faza od deteta, tada je efekat iznenađenja manji, samim tim i stres.  Takođe, pripremljenost u smislu kako reagovati u tim situacijama, upoznatost šta sve može da pomogne, kao i brojne ideje kako kroz komunikaciju sve može da se olakša – biće od velike koristi roditeljima, posebno mami 🙂

4. EFIKASNO UPRAVLJANJE VREMENOM

Ovde pre svega mislim na određivanje prioriteta i podelu obaveza na bitno, hitno, nije bitno i nije hitno. Verovali ili ne, u toku dana najviše vremena trošimo na stvari koje nisu bitne i hitne 😦

U čemu je problem kada to radimo?

U tome što imamo osećaj da nikada nemamo dovoljno vremena za stvari koje su nam zaista važne i, naravno, osećamo se loše zbog toga.

Koje su to stvari?

Peglanje, pranje sudova i ostali kućni poslovi koji mogu da nas sačekaju (svakako će nas sačekati), dok se vratimo iz parkića srećni što smo sa detetom proveli vreme zajedno i “uhvatili” poslednje zrake jesenjeg sunca ili videli prve pahulje.

Znam da ćete pomisliti – Kako mogu da ostavim sudove? Ju, da ne ispeglam veš, ma nema šanse! Moram da usisam sad, jer posle neću moći… Ove stvari su bitne, ali nisu hitne, dakle mogu se obaviti bilo kad. A, ako biste videli da nemate, na primer, hleb za večeru, onda bi to bilo i bitno i hitno.

Hajde da vidimo kroz primer kako ovo izgleda.

Došli ste kući, ručali, lep je dan i želite da ga iskoristite da izađete napolje sa detetom. Onda pogledate gomilu sudova i odlučujete da ih ipak prvo operete. Dete počinje da kenjka i traži da krenete, vi ste se unervozili, žurite i osećate se frustrirano jer ne možete dve stvari u isto vreme da uradite. Kako rešiti ovu situaciju? Tako što ćete doneti odluku koja od ove dve stvari je u tom trenutku bolja opcija za dete i vas. Izaći ćete napolje u dobrom raspoloženju, posvetićete se detetu, vratićete se kući i bez nepotrebnog stresa srediti sudove. Dakle, ne morate da funkcionišete po principu SVE, SAD I ODMAH, jer to iscrpljuje, nepotrebno troši energiju i uvodi u tenziono stanje.

Za postavljanje i promenu prioriteta je potrebna vežba, jer mi smo robovi navika, i ako smo navikli da se uvek prvo bavimo sporednim stvarima (sa idejom da su one prioritet), biće potrebno vreme da usvojimo nove navike. I ja sam nekada tako raspoređivala obaveze, a onda sam naučila i uvidela da može drugačije i da neće biti smak sveta!

Za početak možete da podelite stranicu u svesci na 4 kolone i da upisujete po prioritetima sve što u toku dana treba da obavite  – bitno, hitno, nije bitno, nije hitno.  Vremenom ćete i sami uočiti šta možete da odložite, a šta stvarno da obavite odmah.

UKOLIKO VAM JE POTREBNA PODRŠKA OKO BOLJE ORGANIZACIJE VREMENA, ZAKAŽITE INDIVIDUALNI SUSRET (ILI ONLINE)  NA MEJL DRAGANA.FAMILYCOACH@GMAIL.COM

I, na kraju:

5. PRE SVEGA, BUDITE REALNI

Povratak na posao posle pauze, pored promene životnog ritma i navika, donosi i određenu dozu stresa, jer žena može da ima prevelika očekivanja od sebe u želji da se što pre uklopi u novonastalu situaciju.

Prevelika lična očekivanja, emotivna “rastrzanost”, nedostatak strpljenja za proces povratka – NEĆE VAM OLAKŠATI, naprotiv!

Budite realni – vi ste sada mama, žena sa sasvim drugačijom dinamikom dana, novim navikama, obavezama,  i, što je najvažnije, novim emocijama i nivoom odgovornosti za jedno ljudsko biće – vaše dete!

Naravno da će vam biti teško da budete razdvojeni od deteta, naravno da ćete prvih nedelja više razmišljati o njemu i tome šta radi, da li jede, plače, spava… nego o poslu, naravno da će vam nedostajati ritam koji ste imali sa detetom kada ste po ceo dan bili zajedno. Sve je ovo normalno, očekivano i sasvim OK 🙂

Potrebno je vreme da se sve ovo uskladi i zato dajte sebi dovoljno vremena, budite blagi prema sebi, spustite lična očekivanja i idite iz dana u dan – polako. Čak i da se niste na vreme pripremili za sve ove promene, to uvek možete da uradite ako procenite da vam treba pomoć i podrška.

VIŠE O PROGRAMU BACK TO OFFICE PROČITAJTE OVDE ili ZAKAŽITE INDIVIDUALNU SESIJU U BEOGRADU ILI NOVOM SADU NA MEJL DRAGANA.FAMILYCOACH@GMAIL.COM

Dragana Aleksić, family coach