Doneli ste odluku, od ponedeljka krećete na novu dijetu – opet! I već sad razmišljate kako bi bilo lepo kada biste mogli da jedete manje a uživate isto 🙂 Pa, možete! Promenite svoj odnos prema hrani metodom Emotivni detoks.
Naravno da nam je hrana ne samo potreba, već i izvor zadovoljstva. A, kada u nečemu uživamo, skloni smo i da preteramo. Ono što nam posle slatkih i slanih zalogaja ostane jeste višak kilograma, a često i griža savesti.
Sa druge strane, uživanja nikad dosta, pa zašto bismo ga se odrekli? Ili još bolje – kako?
UNUTRAŠNJA “BORBA”
Veoma često smo u unutrašnjem sukobu sa samim sobom, i to ne samo kada je hrana u pitanju, nego i mnoge druge životne stvari. Mi smo pod uticajem našeg racionalnog i našeg nesvesnog dela bića, pa nije lako napraviti balans između želja i potreba. Na svesnom nivou želimo da smršamo, a na podsvesnom imamo potrebu da uživamo.
“EMOTIVNI DETOKS” JE JEDINSTVENA METODA KOJOM SE PRECIZNO OTKRIVAJU I USPEŠNO ELIMINIŠU POTISNUTE PODSVESNE EMOCIJE I NEGATIVNA UVERENJA KOJA SU UZROK ZA PONAŠANJA KOJA ZNAMO DA NAM NISU KORISNA, A NE MOŽEMO IM SE ODUPRETI, KAO ŠTO JE NA PRIMER PREKOMERNI UNOS HRANE.
Ljudi često nisu ni svesni koliko potisnute negativne emocije, poput straha, krivice, stida, tuge… mogu da utiču na njihov život i da su upravo one u pozadini nekog problema, pa i problema sa hranom, bilo da osoba jede previše ili nedovoljno.
Kada osoba previše jede ona zadovoljava neku potisnutu emociju koja ima veze sa događajem iz prošlosti ili unapred strahuje od budućeg događaja. Što je više puta osoba posezala za hranom to je veza između ponašanja (prejedanja) i emocije postajala sve jača, a kao rezultat imamo određeni šablon ponašanja – prekomerno unošenje hrane kojim “zatrpavamo” unutrašnji disbalans.
PREDAVANJE „EMOTIVNI DETOKS“ ODRŽAĆU U ZAGREBU 2. 3. 2019. ZA VIŠE INFORMACIJA I PRIJAVE KLIKNITE OVDE ILI POŠALJITE MEJL NA EMOTIVNI.DETOKS@GMAIL.COM.
BONUS! SVIM UČESNICIMA PREDAVANJA KOJI ŽELE, BIĆE NAPRAVLJEN TEST PROVERE DA LI IMAJU BLOKADU U VEZI NOVCA KOJA IH OGRANIČAVA.
MANJE HRANE, ISTI OSEĆAJ UŽIVANJA
Bez obzira koji je razlog što neko previše jede, ukoliko se to odrazilo na fizički izgled, i osoba želi da se vrati “u normalu”, dobro je znati da se ovom metodom može, pored eliminisanja emotivnih blokada, i tačno odrediti koliko će osoba kojih namirnica unositi.
Svako od nas zna koja namirnica mu je “kritična”, a ukoliko ih ima više tokom sesije se otkriva koju prvo treba smanjiti. Veoma je zanimljivo da skoro svi sa kojima sam radila misle da unose količinski mnogo manje nego što se testom otkrije. A, kada se “suoče” sa istinom, tada su još više motivisani da promene svoj odnos prema hrani. Nakon što se utvrdi pravo stanje, na isti način testira se koliko je osobi dovoljno da unese “kritičnu” namirnicu, a da ima isti osećaj zadovoljstva kao kada je jede koliko želi.
U toku sesije je važno i da se otkrije da li su za prekomerno unošenje hrane “odgovorne” neke prikrivene emocije i/ili uverenja.
REZULTATI
Nakon prvih par sesija osoba neće imati isti poriv za hranom, ali može se desiti da nastavi da poseza za njom, pa čak i da je jede iako joj se ne jede. To je stari šablon ponašanja – navika, a ne realna potreba za hranom, i jako je važno da osoba prepozna o čemu je stvarno reč.
ŠABLONSKO PONAŠANJE NAS USLOVLJAVA DA RADIMO NEŠTO IAKO VIŠE NEMAMO NIKAKVU POTREBU ZA TIM, I ZAPRAVO TREBA DA NAUČIMO SEBE NA NOVO PONAŠANJE KOJE NAM JE KORISNIJE.
Ako osoba nema potrebu za nekom namirnicom a ipak hoće da je jede, mora da iskoristi svoje unutrašnje snage da se zaustavi. Na primer, kada primeti da po navici poseže za nekom namirnicom, umesto da je uzme može na primer da uvede neku jednostavnu novu naviku – da popije gutljaj vode. Kada se par puta uzdrži od toga, sledeći put neće krenuti ka toj namirnici jer neće imati ni potrebu ni naviku.
Dragana Aleksić, family coach
You must be logged in to post a comment.