Šta kada nas PODSVESNI SABOTERI koče u životu i KAKO DA IH OTKLONIMO?

pexels-photo-208147 (1).png“Hvala vam što ste me oslobodili straha od otkaza!”; “Htela sam da vam se zahvalim na uvidima koliko sam sebe sabotirala nerealnim očekivanjima…”; “Mnogo mi je lakše posle emotivnog detoksa, potpuno drugačije doživljavam moj odnos sa detetom…”; “Samo da vam javim da ovaj detoks stvarno radi! Bez problema sam putovala avionom…”; “Celo prepodne plačem od sreće, jer shvatam da se više ne bojim svega čega do sada jesam…”

Ovo je samo deo komentara koji mi stignu od klijenata posle individualnog rada metodom “Emotivni detoks”.

Ljudi često misle da za neke njihove probleme ne postoje rešenja i dugo se vrte u krug, ostaju “zaglavljeni” u nekim emotivnim stanjima, muče se, pokušavaju da racionalnim razmišljanjem reše probleme koji su zapravo skriveni u podsvesti, ali ne uspevaju. To je zato što je naš racio zadužen za logiku, a naša podsvest ne funkcioniše po principima logike.

Upravo time se i bavim u Emotivnom detoksu – otkrivanjem unutrašnjih sabotera i blokada i njihovim eliminisanjem. Ovaj program sam kreirala na osnovu brojih koučing edukacija i iskustava tokom grupnog i individualnog rada, gde sam uočila specifične obrasce između ponašanja ljudi i onog što nose u sebi, tačnije u podsvesti.

Iz iskustva u radu sa ljudima na njihovim problemima znam da rešenja postoje, i zato ću u ovom tekstu predstaviti program “Emotivni detoks” kroz primere/situacije zbog kojih mi se ljudi najčešće javljaju i žele da uđu u proces promene.

Ima ih naravno mnogo više, ali verujem da se i na osnovu ovih može dobiti jasna slika na čemu sve može da se radi ovom metodom 🙂

“Dok na Emotivnom detoksu nisam “otkrila” da sam ja ta koja ima problem kada moje dete neće da uči, sprema se za školu, vodi računa o stvarima… mislila sam da je bezobrazno i da sam negde ozbiljno pogrešila u vaspitanju.

A onda sam kroz rad shvatila da je, sve ono što su meni moji roditelji govorili u vezi sa mojim učenjem, kod mene stvorilo odbojnost, negativne emocije i još gora uverenja, koja sam bukvalno telesno osećala svaki put kada bi mi se sin suprotstavio ili “ignorisao” moje zahteve.

Kada sam se ovoga oslobodila nisam više osećala tu unutrašnju napetost koju sam pre toga bukvalno “zračila” prema detetu i ono se “borilo” sa tom mojom negativnom energijom svim silama – otporom. Sada je naš odnos potpuno drugačiji, opušteniji, on je preuzeo svoje obaveze i odgovornost, tako da više ne moram ni da mu govorim šta da radi.”

KOJI ZNACI 100% GOVORE DA RODITELJ IMA EMOTIVNE BLOKADE, PROČITAJTE OVDE.

„Celog života se osećam nesigurno, mada znam da treba da bude baš suprotno. Završila sam fakultet sa visokim prosekom, zaposlila sam se, ali stalno imam osećaj da ne vredim dovoljno, tačnije da drugi vrede više od mene. Zbog toga sam prilično povučena, ljudi za mene misle da nisam druželjubiva, i često se osećam usamljeno. Ne znam kako da to promenim, kada znam da mogu više, a nešto mi iznutra ne da…“

„Smatram sebe posvećenim i odgovornim roditeljem, trudim se da proširujem znanja, da provodim kvalitetno vreme sa detetom.  Ali, kada moje dete neće da jede, meni kao da nešto klikne i  u trenutku sve zaboravim i počnem da vičem na njega.  Posle se osećam loše, grize me savest. Što je najgore, čak i kada sam svesna da ću da vičem i znam da grešim, ja ne uspevam da se zaustavim, kao da to nisam ja u tim trenucima…“ (Zašto imamo ovakve reakcije detaljno sam opisala OVDE)

“Nikada nisam imala problem sa javnim nastupima, posao mi je takav da skoro svakodnevno pričam pred grupama ljudi. Međutim, nešto se promenilo, kao da sam izgubila sigurnost… Pred sastanak osetim tenziju, nelagodu i kao da me nešto blokira, ne mogu da pričam. Još kada svi počnu da me gledaju i čekaju da progovorim, bude mi samo gore. Ne znam šta da radim, bojim se da ću dobiti otkaz…“

“Imam burne reakcije prema roditeljima, a nisam tinejdžer, imam 40 godina. Sve im zameram, i kako su vaspitali mene i brata i koliko su bili zahtevni prema meni kada sam bio dete. Stalno se svađamo, ali ništa ne rešavamo. Vidim da su povređeni, a i ja sam…”

“Ostala su mi još tri ispita, ali nemam ni snage ni motivacije da izguram do kraja. Kao da mi je sve izgubilo smisao.”

„Veoma sam sposoban, svestan sam svojih kvaliteta i potencijala, ali često upadam u stres jer radim sto stvari u isto vreme. Imam mnogo interesovanja, ali mi dan proleti, a ja imam osećaj kao da ništa nisam uradio. Stalno započinjem nešto, pa pređem na drugo i na kraju zaboravim šta sam uopšte i hteo da radim. Kada sebi napravim jasan plan uspem da budem efikasan, ali mi je teško da se držim rasporeda jer imam osećaj da me to ograničava. Nisam zadovoljan svojim postignućima jer su minimalna u odnosu na ono što mogu…“

AKO SE PREPOZNAJETE U OVIM ILI SLIČNIM PRIMERIMA, OSEĆATE DA TO NARUŠAVA VAŠ ODNOS SA DETETOM, RODITELJIMA, PARTNEROM, KOLEGAMA… I ŽELITE DA SE TOGA OSLOBODITE – ZAKAŽITE INDIVIDUALNI RAD METODOM „EMOTIVNI DETOKS“.

CILJ OVOG PROGRAMA JE DA SMANJI INTENZITET EMOTIVNE BLOKADE ILI JE U POTPUNOSTI ELIMINIŠE. NA TAJ NAČIN OSOBA DOBIJA ŠANSU DA POTPUNO DRUGAČIJE DOŽIVI NEKU SITUACIJU I DA ADEKVATNIJE ODREAGUJE. 

EMOTIVNI DETOKS SE RADI U LIČNOM SUSRETU (BEOGRAD I NOVI SAD) I ONLINE. INFORMACIJE I ZAKAZIVANJE TERMINA NA DRAGANA.FAMILYCOACH@GMAIL.COM. VAŽNA NAPOMENA: UKOLIKO VAM U ROKU OD 48 SATI NE STIGNE MEJL OD MENE, PROVERITE DA LI STE GA POSLALI NA DOBRU ADRESU I PROVERITE VAŠE SPAM SANDUČE. 

„U poslednje vreme na poslu često ulazim u konflikt sa kolegama jer reagujem na sve i svašta. U sekundi me izbaci nešto iz ravnoteže i ne mogu da prestanem sa kritikovanjem i komentarima. Ja imam visoka očekivanja od sebe pa samim tim i od drugih, ali problem je što ljudi oko mene rade prosečno, dok se ja napinjem iz sve snage da sve bude kako treba. Što je najgore, nisam u poziciji da zahtevam da rade više, jer nisam ni šef ni menadžer. A ni oni ne rade dobro. Kako da se kontrolišem?“

„Imam osećaj da ne umem da nađem pravu osobu za partnera. U početku sve bude super, ali vrlo brzo ja uvidim da to nije to. Moji roditelji i njihova ljubav i brak su mi ideal kakav želim za sebe, ali sve više mi se čini da to neću dostići. Čim vidim da moj dečko radi nešto što moj tata nikada ne bi uradio, ja prekidam vezu, jer znam da on nije za mene… Imam već  35 godina i hvata me panika…“

„Iako sam visoko obrazovana i imam veliko iskustvo u poslu, moj problem je što ne umem da se izborim za sebe, tj. za svoju platu. Priča o novcu mi stvara strašan osećaj u stomaku, kao da pričam o nečem zabranjenom i  lošem. Kada se potegne razgovor na tu temu ja želim da ga što pre završim, i to uvek bude na moju štetu jer ne pregovaram iako znam da imam prostora za to i da vredim mnogo više…“ O negativnim uverenjima u vezi NOVCA pisala sam OVDE.

EMOTIVNE BLOKADE I NEGATIVNA UVERENJA MOGU DA NASTANU I IZ DOBRE NAMERE. O TOME SAM PISALA OVDE.

„Moj problem je što ne umem da donesem odluku kada se od mene to očekuje. Kao da se parališem, kao da mi se mozak u tom trenutku isključi. Drugi to urade lako, jednostavno preseku, ali ja ne mogu jer se plašim da šta god da odlučim neće biti dobro…“

„Kada treba da idem negde gde nikada nisam bila ili kada treba da radim nešto novo bilo na poslu bilo privatno, hvata me strah i panika. Osetim lupanje srca i to me još više uplaši, kao da ću se onesvestiti. To me mnogo opterećuje i vidim da mi je kako vreme prolazi sve gore i gore. Ranije sam uspevala da se priberem, sada više ne. Najavljen mi je službeni put i to u drugu zemlju, užasavam se pomisli da putujem sama i to avionom! Nemam više izgovora pred kolegama da stalno izlazim na vazduh da se nadišem, već me čudno gledaju…“

U pozadini svih ovih priča nalaze se emocije koje su „sakrivene“ dublje u podsvesti, dakle nismo ih svesni niti možemo da ih povežemo sa našim problemom (strah, stid, tuga, bes, krivica…) i podsvesna ograničavajuća uverenja.

Negativne emocije nam stvaraju loš osećaj u telu, bukvalno ih osećamo fizički u nekom delu tela, a negativna uverenja su zapravo ono što smo mi „poverovali“ o sebi, na osnovu poruka koje smo dobijali u detinjstvu ili nekom drugom periodu života od osoba koje su nam tada bile važne (ili još uvek jesu).

Kada se ove negativne emocije i uverenja udruže, zajedno izazivaju određena stanja (anksioznost, unutrašnju tenziju, nemir, nezadovoljstvo, paniku…), zbog kojih se osećamo loše, neraspoloženo, kao da to nismo mi, kao da nemamo kontrolu nad našim životom, opterećujemo se raznim mislima koje samo pojačavaju to naše stanje, nemamo samopouzdanje… Što više vremena osoba provede u ovom stanju, to više postaje sklona da poveruje da je ona takva kao osoba. Ono što ja klijentima često naglašavam je – mi nismo naše trenutno stanje!

Emotivni detoks vrlo precizno otkriva pravi uzrok problema (kojeg ljudi često uopšte nisu svesni niti bi pomislili da to može da bude razlog za neka dugogodišnja stanja) i uspešno ga eliminiše. Spektar tema je širok – od poslovnih, ljubavnih, teme u vezi sa novcem, teme iz detinjstva, odnos sa roditeljima, odnos sa decom, sa prijateljima, smanjenje i eliminisanje stresa…

Pored otklanjanja negativnih stanja, Emotivni detoks se koristi i za jačanje ličnih potencijala i pozitivne slike o sebi.

Sesije se rade individualno, držim ih u Beogradu i u Novom Sadu. Preporučeni minimum su tri sesije za početak procesa promene na željenoj temi.

ZA KOGA EMOTIVNI DETOKS NIJE?

Iako je veoma efikasan, Emotivni detoks nije „čarobni štapić“ koji će „odneti“ sve probleme, pa samim tim nije za osobe koje očekuju gotova rešenja od kouča, ne žele da se aktivno uključe u proces i preduzimaju dogovorene akcione korake. Emotivni detoks je prevashodno namenjen osobama koje žele promenu, lični rast i razvoj i žele da se aktivno bave sobom, preuzimaju odgovornost za sebe, preduzimaju akcione korake, sarađuju sa koučem oko strategija za željene promene i primenjuju predložene tehnike.

OVDE MOŽETE PROČITATI JOŠ ISKUSTAVA KLIJENATA KOJI SU PROŠLI KROZ INDIVIDUALNI RAD I EMOTIVNI DETOKS

Dragana Aleksić, family coach

STRAH OD LETENJA – zašto se javlja i kako ga pobediti?

flying-people-sitting-public-transportationLeto uveliko traje i svi su u planovima gde će provesti odmor. Ali, ima i onih kojima se  ne mili ni da prelistaju kataloge agencija, pa čak ni da maštaju o plažama…

Razlog je strah od letenja, koji je nekada jači i od želje za egzotičnom dalekom destinacijom.

 

OK, možda strah od aviona osećate samo jednom, dvaput godišnje, pa se nekako izborite sa njim, ali šta ako je vaš posao takav da često morate da putujete? Kako se onda izboriti sa ovom neprijatnom emocijom i pomoći sebi?

Iako su neka istraživanja pokazala da ljudi, bez nekog konkretnog razloga, počinju da se plaše letenja i to posle godina i godina putovanja avionom, moje iskustvo kao kouča koji se bavi i ovom tematikom, govori da „iza straha“ postoji čitav spektar razloga. I to, od doživljenog neprijatnog iskustva, preko stresa, do blokada, na nivou emocija i uverenja, koje izazivaju pojavu nelagode „iz čista mira“.

Zvuči paradoksalno, ali ljudi se najviše  plaše da će osetiti strah prilikom leta, a najmanje se plaše pada aviona! Njihov strah je da će izgubiti kontrolu nad sobom, imati napad panike i anksioznosti u avionu i zbog toga najčešće odustaju od putovanja.

Na internetu ima zaista mnogo tekstova koji daju razna „uputstva“ kako da se prevaziđe strah od aviona – od toga da se popije tableta za spavanje, do toga da putnik popije koju čašicu alkohola pred let, ili da stavi povez na oči ne bi li „zavarao“ mozak da ne „primeti“ da je u avionu. Međutim, strahovi „borave“ u našem podsvesnom delu ličnosti, pa ovi saveti koji su na nivou racionalnog neće biti od pomoći. Jer, strahovi ostaju u nama čak i kada racionalno razmišljamo o njima, zar ne?

ŠTA KADA JE UZROK STRAHA NEPRIJATNO ISKUSTVO?

Ukoliko je osoba iskusila neku neprijatnost na letu, to je dovoljno da se kreira strah i nelagoda svaki put kada treba da putuje. Neko ovu neprijatnost jednostavno zaboravi, ne pridaje joj veliki značaj, neko se sa njom nosi tako što je ignoriše, potiskuje, a kod nekoga se odmah razvije intenzivan strah. Strah je u stvari ičekivanje da se desi nešto loše, a razmišljanje o tome dodatno pojačava osećaj nelagode.

Činjenica je da mi ne možemo da predvidimo događaje niti da utičemo na njih, oni će biti onakvi kakvi će biti, plašili se mi ili ne. Ipak, ovo su razmišljanja koja kreću iz racionalnog dela mozga, a strah je osećanje, dakle kreće iz emocionalnog dela. Zašto je ovo važno? Pa, zato što mi našim raciom ne možemo uticati na emocije, pa tako ni na strah. Poznato vam je ono kad se „hrabrite“ rečima da to nije ništa, neće se desiti, nije strašno, ali osećaj je i dalje tu. Znači, treba nam nešto drugo što će otkloniti nelagodu…

ŠTA KADA JE STRES UZROK ZA OVAJ STRAH?

Stres često može da bude pokretač nekih stanja. Konstantna fizička iscrpljenost, „nervna prenapregnutost“ (sindrom strune), razdražljivost, burne reakcije, osećaj „davljenja“ u grlu, pritisak u grudima, nagli pad raspoloženja, anskioznost, samo sz deo simptoma koji upozoravaju na sindrom modernog doba – pregorevanje!

Simptomi koji se javljaju zapravo upozoravaju osobu da je došla do svojih granica izdržljivosti i ukoliko ona ne odreaguje promenom, oni će postati još intenzivniji. Šta to znači? Ako je neko osećao malu nelagodu prilikom putovanja avionom, u stresu je prenaglašena emotivna percepcija, pa se tako umesto očekivane nelagode može javiti intenzivan strah. Dakle, stres je u ovom slučaju „pojačao“ emociju.

Takođe, stres menja i način na koji, tako prenapregnuti, doživljavamo neke svakodnevne situacije, pa se odjednom plašimo letenja iako smo proveli sate i sate opušteno putujući avionom. Često se čini da se strah javio iznenada, međutim u ovom slučaju strah je „upozorenje“ iz podsvesti koje osobi „šalje“ poruku da obrati pažnju na svoje zdravlje, tačnije na stres. Svaka promena u ponašanju i doživljaju situacija govori da se sa osobom nešto dešava, i jako je važno da se ovi signali ne zanemare i potiskuju.

ŠTA KADA JE UZROK STRAHA UNUTRAŠNJI SABOTER?

Unutrašnji saboteri su zapravo potisnute, neprepoznate emocije. Mogu nastati u bilo kom periodu života. Najčešće su u pitanju neke situacije koje mi pexels-photo-322819doživimo preintenzivno i koje nam se dese u trenutku kada su nam smanjeni emotivni i mentalni kapaciteti, ili jednostavno nisu dovoljno razvijeni (npr. u ranom detinjstvu), kada smo premoreni, neispavani, kada smo duži vremenski period pod stresom…

Šta se tada u stvari desi? Nama nivo energije, ali i emotivni i mentalni kapaciteti variraju u toku dana, nedelje, meseca… Kada smo danima umorni, a desi nam se nešto što „prelije čašu“, naša reakcija je mnogo burnija nego što se očekuje. Razlog je što je mozak „zatrpan“ svim i svačim. Pored informacija koje dobija u svakom trenuku, on „mora“ da se bavi i našim emotivnim stanjem i u jednom trenutku dolazi do tzv. „baga“, tačnije neka informacija ili emocija jednostavno ostaje neprerađena.

Znate onaj osećaj „kao da ste nešto zaboravili“? I što više razmišljate i pokušavate da se setite, ne uspevate. E, to je „bag“.

A kada su u pitanju emocije u vezi sa nekom konkretnom situacijom, one tako neprerađene skliznu u našu podsvest i tu mogu da ostanu godinama. Ako se pojavi okidač, a to može biti bilo šta što nas „podseti“ da događaj (miris, zvuk, neka pesma, izgled nekog prostora, izgled neke osobe, način na koji priča, gestikulira…), emocija se pokreće i počne da „smeta“, odnosno da utiče na naš život, neke specifične situacije, pa i na pokretanje straha od aviona. Važno je da napomenem, da nekada više ovih blokiranih emocija iz različitih perioda života i vezanih za različite osobe i situacije, mogu biti udružene u ono što osoba doživljava kao strah od letenja.

OK, SVE RAZUMEM, ALI KAKO SE REŠITI OVOG STRAHA?

Jedna od metoda kojom se može otkloniti strah od letenja (ali i mnogi drugi strahovi i stanja), jeste emotivni detoks. Ovo je poseban program koji sam kreirala na osnovu iskustva u grupnom i individualnom radu, gde sam prepoznala određene šablone u ponašanju i reakcijama. U njemu se kombinuju efikasne koučing metode i tehnike za prepoznavanje i otkrivanje prvo uzroka straha, a zatim i njegovog eliminisanja.

Zašto je važno naći pravi uzrok? Jednostavno rečeno, da bismo gađali problem pravo u metu. Nije isto ako je strah nastao kao posledica iskustva (on se tretira kao akutna pojava), ako je nastao zbog stresa ili je godinama nešto potisnuto u osobi. U prvom slučaju osoba ima jasnu sliku razloga, nema nikakvu dilemu zbog čega je počela da se plaši. Kada je u pitanju strah koji je izazvan stresom u tom slučaju se uvek prvo bavimo eliminisanjem stresa, vraćanjem u balans, pa se tek onda možemo baviti onim što je njegova posledica – strah od letenja.

U poslednjem slučaju, stvar je kompleksnija, jer ako je nešto bilo u nama potisnuto godinama, može se očekivati da se na tu jednu zaglavljenu emociju „zakačilo“ još nekoliko drugih i da nas ometaju tako udružene i ojačane. Takođe, na zaglavljene, neprocesirane emocije često se „zakače“ i negativna uverenja koja dodatno pojačavaju subjektivni osećaj straha. Tokom emotivnog detoksa, otkriva se sve što „podržava“ strah, a zatim se procesira.

ŠTA TO ZNAČI, KAKO TO IZGLEDA?

Naknadno procesiranje neke zaglavljene emocije znači da „podsećamo“ naš mozak na nešto što nije odradio tada kada nam se dešavalo (objasnila sam koji razlozi mogu biti), i da to uradi sada. Kako se to postiže? Kroz stimulaciju budne REM faze. Naime, svaki put kada spavamo mi prolazimo kroz REM fazu, tokom koje naš mozak obrađuje sve informacije koje su do njega stigle u toku dana – od toga šta smo videli, čuli, do toga šta smo i na koji način doživeli.

REM faza je naš prirodni čistač i zaštitnik, jer tokom ovog noćnog obrađivanja eliminiše se sve što nam je višak, smanjuje intenzitet doživaja i emocija, i mi se ujutru budimo sa sećanjem na neki događaj, ali nemamo emociju iste jačine u vezi sa tom događajem. Upravo je u tome prednost emotivnog detoksa, jer se primenjuje budna REM faza (dakle, prirodna zaštita), da bi se sve ono što je ostalo zaglavljeno obradilo sa ciljem da više ne bude prepreka, ometač u bilo kojoj životnoj situaciji.

pexels-photoNakon ovog procesa, osoba je oslobođena unutrašnje blokade, a ono što se od nje očekuje za potpunu uspešnost jeste promena navika, prepoznavanje situacija koje su nekada bile sporne i preuzimanje konkretne akcije. To zapravo znači da, sada kada više nema unutrašnjih sabotera, osoba treba da uradi ono čega se do tada plašila kako bi razbila obrazac navike.

Setite se da u pozadini ove teme uglavnom stoji „strah od pojave straha“ i da je neko možda izbegavao putovanje zbog toga. Sada kada je taj strah procesiran i eliminisan, ako osoba i dalje odbija let to znači da je pod uticajem krirane navike, a ne blokirane emocije. Ulazak u avion neće biti praćen nelagodom ili strahom, jer on više „nije u sistemu“.

KAKO JA MOGU DA SE OSLOBODIM STRAHOVA?

Bilo da vas muči ovaj ili neki drugi strah, možete ih se efikasno osloboditi EMOTIVNIM DETOKSOM. Više o metodi pročitajte na ovom OVDE ili zakažite individualnu sesiju na dragana.familycoach@gmail.com.

Dragana Aleksić, family coach