Emotivni detoks – kako ELIMINISATI unutrašnje SABOTERE

pablo (6).png“Emotivno raspremanje” je otkrivanje i eliminisanje podsvesnih obrazaca koji utiču na naš život bez naše svesne volje i koje ne možemo sami da promenimo iako to želimo.

Određena životna iskustva, koja smo doživeli kao neprijatna (u detinjstvu ili odraslom dobu),  ili koja su bila nabijena jakim emocijama, mogu da naprave emotivnu blokadu. 

Najčešće su to strahovi, ali i bes, tuga, stid, bespomoćnost… kao i negativna uverenja o sebi.

Unutrašnji saboteri – emotivne blokade i negativna uverenja – u velikoj meri utiču na to KAKO SEBE VIDIMO i DOŽIVLJAVAMO. Od slike koju osoba ima o sebi zavisi da li i u kojoj meri će biti zadovoljna životom, da li i koliko se dobro oseća u nekoj životnoj ulozi, da li postiže to što želi ili samo posmatra tuđe uspehe i sebi “potvrđuje” da ona to ne može, ne ume… Često se dešava i da ljudi rade ono što uopšte ne žele, jer su neki unutrašnji obrasci previše jaki i ne znaju kako da ih se oslobode.

VIŠE O UNUTRAŠNJIM SABOTERIMA PROČITAJTE OVDE.

Na osnovu brojnih koučing edukacija i iskustva u radu sa pojedincima i grupama, kreirala sam moj autorski program – Emotivni detoks, kojim se efikasno otkrivaju i eliminišu blokirane emocije, negativna uverenja i nekorisni obrasci ponašanja.

OVOM JEDINSTVENOM METODOM SE PRECIZNO OTKRIVAJU I USPEŠNO ELIMINIŠU ZAROBLJENE, POTISNUTE, PODSVESNE EMOCIJE I NEGATIVNA UVERENJA, KAO I NAŠ DOŽIVLJAJ NEKIH KONKRETNIH DOGAĐAJA I/ILI OSOBA KOJE SU, NA PRIMER, IZVOR NELAGODE ILI STRESA ZA NAS.

KAKO NASTAJU OVE BLOKADE?

EMOCIJE

Preintenzivne emocije doživljene u ranom detinjstvu (strah, stid, tuga, krivica, bespomoćnost, bes…) mogu ostati neobrađene (“neprocesuirane”), jer mozak, koji je tada još uvek u fazi intenzivnog razvoja, nije imao dovoljno kapaciteta da ih obradi. Takođe, bilo koja životna situacija koja je bila emotivno “jaka”, može stvoriti blokadu.

Ove blokirane emocije ostaju duboko u podsvesti i kada se pojavi neki “okidač” spolja, na primer neki stresan događaj, one se “aktiviraju” i počnu da ometaju osobu u aktivnostima sa kojima do tada nije imala problema.

Ove promene u doživljaju neke novonastale situacije mogu da budu toliko jake da počnu da ograničavaju osobu da ostvari svoje ciljeve, životne snove, da se odjednom oseća kao da „živi tuđ život“, da “nema dozvolu” da živi kako želi, a da ne zna pravi razlog.

Ako ste roditelj i imate burne reakcije kada dete neće da jede, obavezno pročitajte ovaj TEKST!

UVERENJA

U zavisnosti od toga kakve je poruke neko dobijao u detinjstvu (od roditelja i/ili drugih bliskih osoba), zavisi i kakvu je sliku o sebi i svetu oko sebe stvorio, kao i kako se sada kao odrasla osoba oseća u nekim situacijama, u kojoj meri ume da sa njima izađe na kraj.

OTEŽAVAJUĆA OKOLNOST JE ŠTO MI ČESTO NISMO NI SVESNI KOJA NAS TO UVERENJA SPUTAVAJU, NITI KADA SU NASTALA, ALI ONO ŠTO JE SIGURNO JESTE DA TA UVERENJA U VELIKOJ MERI UTIČU NA NAŠ OSEĆAJ SAMOPOUZDANJA I LIČNE VREDNOSTI, A SAMIM TIM I NA KVALITET NAŠEG ŽIVOTA.

Ova duboka, podsvesna uverenja, nastaju kao kombinacija ličnog iskustva i verbalnih i neverbalnih poruka (pogled neodobravanja, prezira, pa čak i tišina kao “odgovor” na pitanje), koje smo dobijali u detinjstvu, najčešće od roditelja.

Ona su uglavnom duboko u nama i predstavljaju jake kočnice i lična ograničenja. Prepoznaju se u situacijama kada osoba ima sve kapacitete za ostvarivanje nekog cilja, ali joj to ne polazi za rukom ili i ne pokušava.

O negativnim uverenjima u vezi NOVCA pisala sam OVDE.

“EMOTIVNO RASPREMANJE” JE ZAPRAVO OTKRIVANJE I ELIMINISANJE PODSVESNIH OBRAZACA KOJI UTIČU NA NAŠ ŽIVOT BEZ NAŠE SVESNE VOLJE I ODLUKE, I KOJE NE MOŽEMO SAMI DA PROMENIMO IAKO TO ŽELIMO. PROČITAJTE NAJČEŠĆE PROBLEME ZBOG KOJIH LJUDI DOLAZE NA EMOTIVNI DETOKS – OVDE.

KOME SE PREPORUČUJE I KADA TREBA “URADITI” EMOTIVNI DETOKS?

1. ELIMINISANJE BLOKADA

  • Jedan od prvih znakova koji ukazuju da bi bilo korisno da se uradi emotivni detoks je način na koji osoba doživljava sebe i svoje uloge – partnersku, roditeljsku, ulogu zaposlenog ili poslodavca, šefa, menadžera… jer to može biti u direktnoj vezi sa potisnutim emocijama i uverenjima. Ukoliko osoba nije usaglašena sa svojom ulogom, oseća da nešto „ne štima“, ima stalno osećaj nedovršenosti, nesigurnosti, krivice, bespomoćnosti pred zadacima, preispituje se… znači da bi bilo korisno da se „proveri“ šta se krije ispod toga.
  • Kada osoba ima osećaj da je stalno nešto “iznutra” blokira, da nikako ne može da završi ono započeto, da se “ne usuđuje” da uradi ili čak i poželi nešto, da ne govori “Ne” kada ne želi nešto da uradi, kada oseća fizičke manifestacije  u telu kada hoće da napravi neku promenu (treperenje u telu, bol u stomaku, pritisak u grudima, pulsiranje u glavi…) – znaci su da postoje “zaglavljene” emocije koje deluju kao blokade.
  • Ograničavajuća uverenja takođe mogu biti prepreka u ostvarivanju ciljeva, bilo privatnih bilo poslovnih. Na primer, ako osoba o sebi podsvesno misli nešto poput – “Ja sam bezvredan, ne zaslužujem ništa, niko me ne voli, ja ne mogu, drugi su bolji od mene…” – moguće je da dugo stagnira, stoji u mestu i ni sama ne zna šta bi je pokrenulo. Takođe, ako osoba duže vreme radi nešto, iako je potpuno svesna da to ne želi i ne voli, a nema snage ili načina da to prestane – znak je da postoji ili jako ograničavajuće uverenje ili obrazac ponašanja koji se preneo iz porodice (takozvane “moraš” poruke koje su stvorile jak osećaj da osoba radi i ono što ne želi jer “mora”). Ova stanja često prati osećaj bezvoljnosti, ali i frustracije jer osoba i pored želje jednostavno ne može da se pokrene ili zaustavi u nekoj aktivnosti.
  • Ukoliko je osoba stalno izložena stresu, i počinje da ga oseća fizički u nekom delu tela – knedla u grlu, “presecanje” u stomaku, tremor, pritisak u grudima, glavobolje, bol u ramenom predelu… – znači da su njene granice podnošljivosti stresa ozbiljno ugrožene. Stres je često uzrok loših emotivnih stanja, ali i OKIDAČ, odnosno pokretač “zaglavljenih” emocija i uverenja.
  • Emotivni detoks je takođe efikasan i kod napada panike, aksioznosti, nesanice, iracionalnih strahova (od aviona, buba…), osećaja pritiska i tenzije…

2. JAČANJE UNUTRAŠNJIH SNAGA 

Sa druge strane, Emotivni detoks ima primenu i u jačanju svih naših potencijala, unutrašnjih resursa, ličnih snaga. Na “jačanju” osobe se radi kada su pred njom neke bitne i izazovne buduće situacije u kojima je važno da se pokaže u što boljem svetlu – sastanak, razgovor za posao, držanje govora pred većom grupom ljudi, polaganje ispita…

Emotivni detoks se radi individualno, a tri sesije u kontinuitetu su preporučeni minimum za početak ličnog rasta i razvoja. Nakon sesija, kada se eliminišu ograničenja, neophodno je lično angažovanje i promena dotadašnjih navika i konkretna akcija kako bi osoba imala maksimalni benefit.

ZA KOGA OVA METODA NIJE?

Iako je veoma efikasan, Emotivni detoks nije “čarobni štapić” koji će “odneti” sve probleme, pa samim tim nije za osobe koje očekuju gotova rešenja od kouča, ne žele da se aktivno uključe u proces, ne preuzimaju odgovornost za sebe i ne realizuju  dogovorene akcione korake. Emotivni detoks je prevashodno namenjen osobama koje žele promenu, lični rast i razvoj i žele da se aktivno bave sobom, preuzimaju odgovornost za sebe, preduzimaju akcione korake, sarađuju sa koučem oko strategija za željene promene i primenjuju predložene tehnike.

Emotivni detoks NIJE dijagnostička metoda, niti terapijska i ne primenjuje se kod osoba koje imaju bilo kakav oblik depresije.

“EMOTIVNI DETOKS” SE RADI ONLINE, TERMIN MOŽETE ZAKAZATI NA DRAGANA.FAMILYCOACH@GMAIL.COM. VAŽNA NAPOMENA: UKOLIKO VAM U ROKU OD 48 SATI NE STIGNE MEJL OD MENE, PROVERITE DA LI STE GA POSLALI NA DOBRU ADRESU I PROVERITE VAŠE SPAM SANDUČE. 

OVDE MOŽETE PROČITATI ISKUSTVA KLIJENATA KOJI SU PROŠLI KROZ INDIVIDUALNI RAD I EMOTIVNI DETOKS

Dragana Aleksić, Family coach

Konsultacije za RODITELJE

nature-3089907_1280.jpg

Konsultacije za roditelje su moj poseban program podrške roditeljstvu i unapređivanju odnosa na relaciji roditelj – dete, kreiran za savremenu porodicu i baziran na najnovijim metodama (NLP i koučing), saznanjima i pristupima vaspitanju.

KONSULTACIJE SE PREPORUČUJU AKO:

  • imate osećaj da se ne sporazumevate najbolje sa detetom
  • nemate rezultate kod davanja najjednostavnijih zahteva i zadataka
  • osećate tenziju i ulazite brzo u konflikte (vi ili dete, ili oboje)
  • osećate da se dete i vi udaljavate i gubite svoju ulogu
  • želite da gradite odnos zasnovan na uzajamnom poverenju i poštovanju
  • želite da naučite kako da primenjujete pozitivnu i konstruktivnu komunikaciju sa ciljem da se bolje razumete sa detetom, da lakše sarađujete, da ga ohrabrujete i motivišete
  • osećate da vam je potrebna podrška u roditeljskoj ulozi
  • imate bilo kakve nedoumice, dileme, pitanja u vezi sa komunikacijom sa detetom predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta
  • ste prepoznali da je vaše dete tip “buntovnika” (pročitajte karakteristike ovog tipa dece OVDE)

ŠTA SE RADI NA KONSULTACIJI?

Osnovni cilj je da se otkrije pravi razlog problema kroz razumevanje razvojnih faza deteta i onoga što se događa u interakciji sa roditeljima, posebno u komunikaciji. Veoma često zbog prevelikog emotivnog angažovanja roditelji jednostavno ne mogu da utvrde pravu prirodu i izvor problema. Takođe, neretko se dešava i da se roditelji i dete “zaglave” u nekorisnom obrascu ponašanja i da ga stalno ponavljaju (tzv. “ping-pong” efekat), što može da bude izvor frustracije za celu porodicu. Sa druge strane, osoba kojoj ste se obratili za pomoć, situaciju vidi objektivnije i iz potpuno drugačije perspektive, lakše uočava gde je tačno problem i šta je potrebno korigovati. Pored razgovora fokusiranog na određenu situaciju/problem koji vas trenutno muči, dobijate konkretne alate/tehnike koje možete odmah da primenite u komunikaciji sa detetom.

Cilj individualnog rada je da roditelja osnaži i ohrabri da napravi korak ka promeni i željenom cilju, kao i da mu pruži podršku u prevazilaženju izazovne situacije.

Važna napomena: Ovaj način rada pre svega podrazumeva vašu ličnu angažovanost u promeni načina komunikacije i pristupa izazovnim situacijama, kako biste te promene preneli na dete i dobili željene rezultate. Ukoliko osećate da bi vam bilo korisno da radite na ličnom rastu i razvoju ili da niste usaglašeni sa svojom roditeljskom ulogom u onoj meri u kojoj to očekujete, moja preporuka je da prođete kroz program “Emotivni detoks”. Više o Emotivnom detoksu pročitajte OVDE i OVDE.

KAKO SE REALIZUJU KONSULTACIJE?

Konsultacije su online u unapred dogovorenim terminima. Mogu prisustvovati oba roditelja ili samo jedan.

KAKVA JE DINAMIKA RADA?

Prvi razgovor podrazumeva razmenu informacija na konkretnu temu na kojoj se radi + konsultaciju u trajanju od jednog sata. Dinamika rada i praćenje situacije dogovara se po potrebi. U zavisnosti od konkretne teme/problema, kao i od spremnosti roditelja da aktivno primenjuju dogovorene korake zavisiće i broj konsultacija.

KAKO ZAKAZATI RAZGOVOR?

Opišite ukratko situaciju koja vam trenutno predstavlja problem, naznačite uzrast deteta (ako je više dece u porodici, navedite uzrast za svu decu), i pošaljite email na: dragana.familycoach@gmail.com. Odgovor na mejl i dodatna pitanja za pripremu za razgovor dobićete u narednih 48h. Važna napomena: ukoliko u ovom roku ne dobijete povratni mejl, to je znak da mi vaš mejl nije stigao ili da je moj mejl možda u vašem SPAM sandučetu. Proverite adresu na koju šaljete vaš mejl i vaše SPAM sanduče.

KADA MOŽETE DA OČEKUJETE DA ĆEMO ZAKAZATI TERMIN?

Po prijemu mejla i procene teme/problema i vremena za pripremu, zakazujemo termin u narednih dva do pet dana. Ako vam je ovo predugo da čekate, u prvom mejlu naznačite da je vaša tema/problem hitna, i tada će se vaš termin postaviti kao prioritet, cena konsultacije se tada uvećava. Redovni termini su radnim danima u intervalu od 11h-18h.

KAKO DA ZNATE DA LI SU KONSULTACIJE SA MNOM ONO ŠTO VAMA TREBA?

Kosultacije za roditelje su usklađene sa pozitivnim pristupom vaspitanju, svesnim roditeljstvom, bazirane su na najnovijim saznanjima o funkcionisanju misaonih procesa (i kod dece i kod odraslih), tipovima ličnosti (po PCM coaching metodologiji), kao i na efikasnoj komunikaciji kao osnovi za uspostavljanje saradnje sa detetom.

Ovako koncipirane konsultacije preporučuju se roditeljima koji žele da grade odnos poverenja sa detetom i koji su spremni da naprave promene u svom pristupu, ponašanju i komunikaciji sa detetom, posebno u situacijama u kojima do sada nisu imali željene rezultate.

Kada se upoznam sa vašom temom/problemom procenjujem da li je to u domenu onoga čime se ja bavim. Ukoliko procenim da bi vam bila korisnija pomoć neke druge stručne osobe, preusmeriću vas na nju.

DA LI JE VAŠE DETE TIP “BUNTOVNIKA” KOJI ZAHTEVA POTPUNO DRUGAČIJI PRISTUP VASPITANJU I KOMUNIKACIJI, PROVERITE OVDE

ZA KOGA NIJE OVAKVA VRSTA RADA?

Ako očekujete gotova rešenja, ako niste spremni da pravite promene u svom roditeljskom pristupu, ako očekujete da dete menja svoje ponašanje a da vi ne menjate vaše, ako očekujete da je odgovornost za rezultate na osobi sa kojom radite a ne na vama, ako ne želite da odustanete od vaspitnih metoda koje su nekorisne i štetne za dete, a posebno ako fizički kažnjavate dete – onda ovakve konsultacije NISU za vas.

NAČIN na koji razgovaramo sa decom, POSTAJE njihov MODEL komunikacije sa nama

parent-talking-to-his-kid

Ukoliko želite da ostvarite kvalitetnu vezu sa detetom i uspostavite most poverenja, najvažnije je da razumete da vi kao roditelj treba da prilagodite i, ako treba, potpuno promenite način na koji komunicirate sa njim.

Način na koji sada razgovaramo sa decom je način na koji će ona uskoro početi da razgovaraju sa nama. To je dvosmerna ulica u kojoj dobijamo ono što dajemo.

RAZMISLITE PRE NEGO ŠTO POČNETE DA KRITIKUJETE

Pre desetak godina počitala sam da, prema tadašnjem istraživanju, prosečan roditelj u Americi uputi detetu osam puta više kritika nego pohvala. Sećam se da sam se tada zapitala šta bi pokazalo istraživanje koje bi se sprovelo kod nas koliko se kritika, ali i ucena, pretnji kaznama, uslovljavanja izgovore deci. Neko će sada reći da to nije ništa strašno, pa i „naši roditelji su tako…“ Slažem se, jesu, ali to nikako ne znači da tako treba, naprotiv.

Ako nešto danas sigurno znamo, to je da, pored toga što kritike loše utiču na motivaciju i posebno na samopouzdanje, one mogu da postanu i duboka ograničavajuća uverenja koja dete kasnije živi (nisam dovoljno dobar, manje vredim, ne zaslužujem ništa, ništa ne umem da uradim kako treba…). Da li i dalje neko misli da nema „ničeg strašnog“ kada kritikuje? Na ovaj način detetu se usmerava pažnja da nešto što je uradilo ne valja, da ono nije dovoljno dobro. Iako je to često upućeno sa idejom da se ono podstakne da „bude bolje“, ovakve kritike nisu konstruktivne niti motivišuće.

Pored toga što kritika izaziva loš osećaj, često stid, bespomoćnost, tugu, ali i bes, kao i telesnu nelagodu, dete i dalje ne zna šta treba da uradi drugačije, jer odrasli „podrazumevaju“ da ako je iskritikovano, ono samo treba da zaključi šta i kako da uradi drugačije i bolje.

Deca koja su često kritikovana odrastaju sa osećajem nepravde, ali i ogorčenosti, i sklona su da isto tako kritikuju svoje roditelje i prebacuju im za razne propuste iz detinjstva.

ZABORAVITE NA NEGACIJU

Da bi naš um mogao da razume da nečeg nema, on prvo mora da zamisli da toga ima. Zato govor u negaciji nema smisla, jer se fokus uvek stavlja na ono što ne želimo. Na primer, kada kažete detetu – „Ne plaši se mraka.“, fokus je na rečima „plašiti“ i „mrak“, jer mozak ne prepoznaje negaciju. Kada kažete – „Ne trči, pašćeš!“, povezujete trčanje sa padanjem.

„Nemoj da bacaš stvari po podu, nemoj prljavim rukama da diraš hranu, ne radi to…“ – koliko puta ste izgovorili ove rečenice i kakav rezultat ste imali? Važno je da razumete da deca ne rade namerno stvari koje im branite, već ih vi, naravno potpuno nesvesno, na to usmeravate načinom na koji izgovarate zahteve. Trudite se da govorite detetu šta treba da radi i na šta da usmeri pažnju – „Budi pažljiv kada trčiš; Stvari stavljamo u orman; Ručice se peru kada se dođe kući; Ne voliš kada je mrak u sobi? Bez brige, ostavićemo uključenu lampu preko noći…“

Pored toga što ćete pričati u pozitivu i vi i dete ćete se navići da vidite rešenja i dobre stvari umesto da se fokusirate na ono što ne valja. Ovakav način govora treba da pređe u naviku, i neophodni su vreme i vežba. Svaki put kada primetite da ste počeli rečenicu negacijom, vratite se korak unazad i korigujte se. Vremenom će vam postati prirodno da tako pričate, a tu naviku ćete preneti i na dete.

Koliko je ovaj model komunikacije poželjan prepoznaćete ako obratite pažnju kako na vas deluju ove dve rečenice: „Ne bi bilo loše da sad uradiš zadatke“ i „Bilo bi dobro da sada uradiš zadatke“. Verujem da ste osetili potpuno drugačiju i energiju i poruku, i da možete da osetite kako na dete ovo utiče.

Kada je za dete sve “NE”, ono lako ulazi u frustraciju jer se oseća kao da su svuda oko njega zabrane. Ukoliko ne dođe do korekcije u komunikaciji, kako bude raslo njemu će ova rečca biti najlogičniji odgovor na sve.

ĆUTANJE (NI)JE ZLATO

Ćutanje je takođe oblik komunikacije i poželjno je samo kada detetu dajemo vreme da o nečemu razmisli. Međutim, ćutanje se često koristi i kao kazna. Odrasli je primenjuju kada su ljuti i umesto objašnjenja, dete „kažnjavaju“ tišinom. Kako to utiče na dete? Uglavnom se oseća kao krivac, da ne zaslužuje ljubav roditelja, da nije dovoljno vredno njihove pažnje… Mnogo je korisnije objasniti detetu koje njegovo ponašanje nije prihvatljivo, nego ga kažnjavati tišinom. Ne očekujte da će iz vašeg ćutanja dete samo moći da donosi zaključke koje njegovo ponašanje ne odobravate. Ono će vas zapitkivati – „Šta ti je mama, zašto ćutiš?“, a to što ćete ga uskratiti za odgovor u njemu će probuditi nelagodu, neprijatne emocije i/ili nesigurnost. Da li stvarno želite da se vaše dete tako oseća?

Ako se ovaj model „odomaći“, ono što se može očekivati je da dete počne da „kažnjava“ roditelje ćutanjem.

Konstruktivni razgovori i uvažavanje ličnosti deteta doneće mnogo bolje rezultate, a neće narušiti vaš odnos. Naprotiv, još će ga više učvrstiti.

Ako vam je ova tema zanimljiva i želite da izbegnete tipične greške u komunikaciji sa detetom i ujedno jačate vaš odnos, onda je e-knjiga “Umetnost komunikacije sa decom” dobar izbor za vas. Sve informacije o sadržaju, ceni, kao i odlomak su na linku https://aleksicdragana.com/2019/10/23/6852/.

UKOLIKO ŽELITE INDIVIDUALNI RAZGOVOR I SMERNICE ZA KONKRETNE SITUACIJE KOJE SU TRENUTNO AKTUELNE KOD VAS I DETETA, ZAKAŽITE ONLINE TERMIN NA DRAGANA.FAMILYCOACH@GMAIL.COM. VIŠE INFORMACIJA O INDIVIDUALNIM KONSULTACIJAMA PROČITAJTE OVDE.

Dragana Aleksić, Family coach

Fenomen sigurne zone

out-of-your-comfort-zone.pngZona komfora je jedno „divno“ mesto, gde je sve poznato, gde se osećamo sigurno, gde nema iznenađenja bilo da su u pitaju prijatne ili one manje prijatne stvari. Šta god da se dešava u njoj nama je poznato. Pa, zašto se onda toliko priča o tome da treba da je napuštamo?

U koučingu kouč podržava i podstiče klijenta koji želi da napravi promenu i da se razvija, da napušta ovo sigurno mesto. Zato što zna da sve dok je klijent uljuljkan do promene neće doći ma koliko predano radili na postavljanju ciljeva…

PREDNOSTI I MANE MENTALNE ULJULJKANOSTI

Kada smo u sigurnoj zoni mi smo toliko uljkuljkani da ne osećamo nikakvu potrebu za promenom, pa čak ni kada smo nezadovoljni statusom ili stanjem u kojem se nalazimo. Ukoliko smo, na primer, u nekom nezadovoljavajućem partnerskom odnosu, komunikacija se, bilo verbalna bilo neverbalna, odvija po unapred poznatom šablonu – tačno znamo na šta će suprotna strana da reaguje i kako, koje će reči ili rečenice da izgovori, kada će da podigne glas ili da zaćuti… Isto tako i partner tačno zna šta može da očekuje, i to je jedna igra u kojoj nema ni pobednika ni promene, jer je to utvrđen šablon.

Isto važi i za posao – svi ustaljeni razgovori koje vodimo sa kolegama, kao i naše reakcije na zahteve nadređenih potpadaju pod šablonsko ponašanje. I, koliko god bili nezadovoljni odlukama, okruženjem ili samim poslom, ljudi ostaju tu gde jesu, u svojoj “bezbednoj” zoni. I, naravno, ovde se postavlja to logično pitanje – ako je u njoj “bezbedno” zašto izlaziti iz nje? Na prvom mestu zato što nikakve promene ne možemo da očekujemo niti da napravimo. A, što se duže zadržavamo u nekom stanju to nam ono postaje “prirodnije”, prihvatljivije, ma koliko se loše osećali u njemu. I, možda najvažnije, zato što je “bezbednost” samo privid.

STRAH OD PROMENA

Izlazak iz zone je promena, a ljudi se plaše promena jer ne znaju šta one mogu da donesu. Svaka promena znači i da je potreban neki naš angažman, trud, ali i rizik da li će sve biti kako želimo. Sa druge strane, niko nam garantuje da će u sigurnoj zoni biti uvek onako kako je sad. Zato se zapitajta – koliko dugo ste spremni da budete u nekom stanju nezadovoljstva samo zato što se plašite promene?

Zona komfora daje lažan osećaj sigurnosti, jer već sutra mogu da se promene „pravila igre“. Takođe, kada sve u životu radimo po utvrđenom šablonu uskraćujemo sebe za nova iskustva, a samim tim i za nove životne šanse.

AKO IMATE OSEĆAJ DA VAS NEŠTO “IZNUTRA” OMETA, BLOKIRA, SPUTAVA U POSTAVLJANJU CILJEVA, LIČNOM RASTU I RAZVOJU, ILI VAM JE TEŠKO DA SE ODUPIRETE SPOLJAŠNJIM PRITISCIMA, BILO BI DOBRO DA ISTRAŽITE ŠTA JE TAČNO U POZADINI TOGA. PROGRAM EMOTIVNI DETOKS PRECIZNO OTKRIVA UZROKE BLOKADA I ELIMINIŠE IH. DA SAZNATE VIŠE KLIKNITE OVDE.

POGLEDAJTE DECU

Pogledajte decu kako se ponašaju ili se prisetite sebe kada ste bili mali. Ona stalno isprobavaju nešto novo i ne plaše se toga, naprotiv! To je za njih izazov, ona tako uče. A, sad se zapitajte kada ste vi doneli odluku da više ne želite da učite? Kada ste se uljuljkali?

Ljudi se „uvuku“ u sigurnu zonu jer se ulenje, jer je tako lakše i imaju privid kontrole. Lakše je samo dok su zadovoljni, ali kada boravak u sigurnoj zoni vodi u stanje bezvoljnosti, letargije, jasno je da je vreme da se ona napusti. Kako?

To ne mora da bude neka velika promena, ništa spektakularno! Za početak je dovoljno da promenite dnevnu rutinu, da obrnete redosled obavljanja svakodnevnih stvari. I, da idete drugim putem na posao, da promenite prodavnicu u kojoj kupujete, da budete “zbunjeni” gde šta stoji i da se „pomučite“ da to nađete. To je mala promena, ali opet će angažovati vaš mozak na razmišljanje.

A, onda napravite neke veće! Upišite se na bilo koji kurs koji vam se učini zanimljivim i umesto da posle posla idete kući, idite i naučite nešto novo. Uradite bilo šta drugačije od onog što inače radite i primetite da se svet nije zaustavio i da ste „preživeli“. Sve što primetite da vam je prešlo u rutinu odmah promenite, uradite drugačije. Ako vas je strah samo se zapitajte „Šta je najgore što može da se desi?“ Kada shvatite da se ništa strašno neće desiti više nemate izgovor. Čak i kod ovih malih promena imaćete onaj prijatan osećaj postignuća, kao kada ste bili dete i uradili nešto prvi put.

Zašto se ne biste tako osećali svakog dana?

Dragana Aleksić, family coach

Koliko zaista volite svoje telo?

 

woman-in-mirror

Mi veoma često previše kritički posmatramo svoje telo i skloni smo da imamo nerealna očekivanja koja se nekada graniče sa surovošću. Ne volite svoje grudi, ne možete da se pogledate u ogledalo a da ne primetite “jake” bokove, tanke noge, debele ruke…

Pa, suočite se sa istinom. To je vaše telo i ne možete da ga menjate za tuđe koje vam se više sviđa. I nema ni potrebe za tim. Jer, ako nekog drugog upitate šta misli o vašem izgledu, doživljaj te osobe biće drugačiji od vašeg. Ona će vam možda pozavideti baš na tim nogama i grudima!

Nezadovoljstvo izgledom može da bude veliki stres, jer sa svojim telom živite 24/7. Ono je tu gde ste i vi, i ukoliko vas užasava odraz u ogledalu i osećate pritisak pred pogledima drugih ljudi, vreme je da nešto preduzmete. Emotivni detoks  ima odlične rezultate kod rešavanja problema ove vrste.

O EMOTIVNOM DETOKSU PROČITAJTE OVDE

KAKO SE OTKRIVA PRAVI UZROK NEZADOVOLJSTVA?

Za početak, važno je definisati šta je u korenu negativnog odnosa prema telu. Da li je u pitanju neko iskustvo iz prošlosti (zadirkivanje dece, neodobravajući pogled majke ili oca, neki zdravstveni problem, povreda…), ili vaša očekivanja kako biste želeli da izgledate koja ste kreirali na osnovu poređenja sa drugim osobama?

Pošto je osobi teško da prepozna šta je uzrok njenog nezadovoljstva, zadatak wingwave kouča je da precizno detektuje šta je u pozadini problema na kojem osoba želi da radi. Pored toga što se tačno odredi uzrok problema, otkriva se i period života u kojem je on nastao, kao i sa kim (sa kojom osobom/osobama)  ima veze. Veoma često je već to dovoljno da osoba “osvesti” svoje ponašanje i shvati da joj treba promena. Ovo posebno važi kada su u pitanju očekivanja tipa – “Moram da izgledam savršeno”.

KOD LJUDI KOJI IMAJU NEKE OČIGLEDNE FIZIČKE PROBLEME KOJI IH OPTEREĆUJU, OGRANIČAVAJU I/ILI PODSEĆAJU NA NEKO NEPRIJATNO ISKUSTVO, KOUČ PRONALAZI EMOCIJE ILI UVERENJA KOJA SU SAKRIVENA ISPOD PROBLEMA I ELIMINIŠE.

KAKVE REZULTATE MOŽETE DA OČEKUJETE?

Nakon otkrivanja uzroka, tj. kako se u koučingu kaže “teme”, sledi “intervencija”, odnosno otklanjanje smetnje. S obzirom da je ova metoda veoma efikasna, najčešće su dovoljne tri do šest sesija da se tema završi, što zavisi od dubine emocija i uverenja koja su povezana sa temom, kao i koliko dugo je taj problem prisutan u životu osobe.

Ono što ćete primetiti kao rezultat to je da će vam se promeniti fokus. Iako vam sada to zvuči neverovatno, više vam neće biti nelagodno da vidite svoje telo, a poglede ljudi nećete ni primećivati. Neće vam više biti bitno, videćete sebe u drugom svetlu i umesto “mana” videćete prednosti.

Koliko su dugoročni rezultati? To zavisi od dužine trajanja izloženosti problemu, jer nije isto raditi sa osobom koja celog života ima fizički nedostatak i sa osobom kojoj smetaju bore oko očiju koje su se pojavile pre par godina.

AKO STE PREPOZNALI DA BI VAM BILO KORISNO DA PROMENITE NAČIN NA KOJI DOŽIVLJAVATE SVOJE TELO, ISTRAŽITE KOJA UVERENJA ILI BLOKIRANE EMOCIJE NOSITE U SEBI I ELIMINIŠETE IH, ZAKAŽITE INDIVIDUALNU SESIJU NA 069 11 92 851.

 Dragana Aleksić, family coach

Ja sam Dragana Aleksić, Family coach

sajt_draganaKao profesionalni Family coach fokusirana sam na rad sa najznačajnijom ćelijom društva – porodicom.

Oblasti rada kojima sam posvećena su pre svega lični rast i razvoj kroz moj posebno kreiran koučing program Emotivni detoks, prevazilaženje prepreka u roditeljstvu kroz program Emotivni detoks za roditelje, a posebno komunikacija roditelja sa decom – kroz individualni i grupni rad u okviru mog autorskog programa Umetnost komunikacije sa decom.

Moj cilj je, pre svega, podrška savremenoj porodici u uspostavljanju funkcionalnih odnosa, koji daju dugoročne rezultate, kako u okviru nje tako i u celokupnom  društvu.

Sertifikovani sam PCM coach* 2015. (Process Communication Model – akreditovan koučing program od strane vodeće koučing asocijacije International Coaching Federation  – ICF), Wingwave coach** 2010. (Besser-Siegmund Institut, Hamburg, Germany) sa dodatnom edukacijom za Wingwave coach-a za timske i porodične konstelacije i Magic Words 2014, NLP Master*** 2011. (NLP-IN, DV-NLP), kao i praktičar za razvojnu TA (transakcionu analizu) 2014.

Punih 16 godina provela sam u izdavaštvu kao deo uredničkog tima u porodičnim izdanjima, kao urednik magazina o trudnoći (Moja Trudnoća) i magazina o roditeljstvu (Mama). Od 2014. u potpunosti sam se posvetila koučingu.

Koučing, kao moje novo zanimanje i polje bezgraničnog interesovanja, donosi mi sjajna iskustva kroz individualan i timski rad, posebno sa roditeljima.

Autor sam individualnih i grupnih programa podrške:

Takođe, autor sam knjiga – Umetnost komunikacije sa decom200 igara za decu i roditelje i Budi najbolji roditelj svom detetu, kao i jedinstvene porodične društvene igre na našem tržištu – Igralice.

Svi programi, kao i knjige i porodična igra su u skladu sa pozitivnim pristupom deci i roditeljstvu.

Stručni sam saradnik brojnih portala posvećenih roditeljstvu u Srbiji i regionu DetinjarijeNajbolja mama na svetu, Moj pedijatarRoditelji.hr, MissMama

Član sam International Association of NLP Institutes (IN).

Mama sam jednog dvadesetsedmogodišnjaka 🙂

Ako želite da pročitate intervjue sa mnom na temu porodice i koučinga ili da pogledate moja gostovanja na TV, kliknite OVDE.


Detaljnije o programima edukacije koje sam prošla

PCM (Process Communication Model®) je inovativni razvojni model koji omogućava razumevanje dubinske strukture ličnosti i efikasno se primenjuje kako u treninzima, tako i u koučingu. Ovaj model pruža pouzdane i validne metode za prepoznavanje i razumevanje strukture ličnosti, razumevanje uticaja različitih životnih događaja, kao i komunikacione dinamike između osoba. Temelji se na višestruko nagrađivanom kliničkom otkriću i do sada je primenjen u različitim oblastima u radu sa skoro milion ljudi na pet kontinenata. Neke od oblasti u kojima je primena ovog modela dala izuzetne rezultate su: poslovanje, obrazovanje, politika, medicina, privatni odnosi, porodični odnosi, itd.

http://pcm.rs/

** Wingwave®  je metoda koja na efikasan način otklanja stres, strahove, mentalne i emocionalne blokade i pomaže u postizanju uspeha na raznim poljima. Razvija kreativnost, samopouzdanje, mentalne sposobnosti i emocionalnu fleksibilnost putem ciljanog  razvoja ličnih resursa.

http://www.wingwave.com/

*** NLP je metodologija koja se bavi prepoznavanjem, opisivanjem i prenošenjem uspešnih strategija sa jedne osobe na drugu ili iz jedne oblasti života na druge, prepoznavanjem razlika u misaonim procesima između ljudi, kao i primenjivanjem brojnih tehnika za unapređivanje odnosa sa drugim ljudima i rad na ličnom rastu i razvoju.  NLP može biti primenjen u najrazličitijim životnim oblastima u poslu, sportu, porodici… www.nlpcentar.com